Trg kralja Tomislava


TRG KRALJA TOMISLAVA
izvedeno: u XVIII. st.
dograđeno: u XIX. i XXI. st.

Glavni samoborski trg nekoć se zvao samo Plac (XVIII. st.), a kasnije (1891. – 1925.) dobiva ime Trg Leopolda Salvatora. Tijekom urbane povijesti Samobora Trg je njegovo središnje mjesto, njegov najvitalniji prostor: upravno, kulturno, trgovačko, školsko, javno i prometno središte. To je prostor na kojem su se održavali skupovi i sajmovi, polazište procesije u crkvu, dolazilo se i odlazilo s puta, dočekivalo i ispraćalo, održavali se karnevali. Nastao je kao ljevkasto proširenje ulica: Livadićeve, Kleščićeve, Perkovčeve , u podnožju župne crkve. Glavne ulice, prometni pravci koji povezuju grad s okolicom, započinju i završavaju na Trgu. Južna mu je granica određena koritom Gradne, a izduženi oblik proizašao je iz smjera povijesnog rasta naselja, zapravo dominantnog pravca kretanja. iako prvi grafički prikaz trga potječe iz 1764. godine, formirao se znatno ranije, u srednjem vijeku. U osnovi je vezan uz crkvu, kao dominantnu srednjovjekovnu instituciju. Ta se povezanost očituje u vizualnoj vezi crkve  trga, budući da je ona smještena na povišenom platou, fizički odijeljena od plohe trga rječicom Gradnom. Prostor u podnožju crkve, između Grade i potpornog zida crkve, zasebna je cjelina, svojevrsni sekundarni dio trga. Građevna struktura kojom je trg bio definiran sve do početka XIX. stoljeća bila je uglavnom drvena. Bile su to prizemne ili katne kuće, izduužena, pravokutna tlocrtna, zabatnim pročeljem orijentirane na trg.Trg ima dva kontinuirana pročeljna platna, sjeverno i južno.Građevna struktura kojom je definiran današnji prostor trga potječe uglavnom iz prve polovice XIX. st., iz kasnobaroknog i klasicističkog razdoblja, a tek pojedine kuće datiraju s početka XX. st. (ljekarna, banka). Na njemu se nalaze reprezentativne javne građevine i stambene kuće: općinsko (gradska vijećnica), Samoborska banka, nekadašnji hotel K gradu Trstu, kuća Kleščić s ljekarnom K zlatnom anđelu, kuća trgovca Bohovca, nekadašnja kuća ljekarnika Valentovića, rodna kuća arhitekta Franje Gabrića i niz ostalih. U XVIII. st. plohu trga, koja je bilo neuređena zemljana podloga, fokusirala su dva prostorna elementa: zdenac i kapelica Ranjenog Isusa. Nakon jedne poplave Gradne, sredinom XIX. st., kapelica je bila srušena, a ostao je zdenac kao jedini prostorni akcent na plohi. Uz njegove su uglove na početku XX. st. bilo zasađena četiri stabla. Uz sjeverni i južni obod trga izvedeni su na početku XX. st. rigoli i nogostupi, te rasvjetna tijela, a središnja, jedinstvena ploha bilo je poravnana i pošljunčana. Značajan automobilski promet šezdesetih godina XX. stoljeća uvjetovao je novu artikulaciju plohe trga, uklanjanjem zdenca središnja je ploha prenamijenjena u parkiralište, a no rubnim je dijelovima zasađene, u obliku polukružnih otoka, zelenilo (čempresi i breze). Ploha je bila popločana kulir-pločama, a kolne trake granitnim kockama. Potkraj osamdesetih godina javlja se interes i potreba do se trg vrati pješacima, okupljanju i ostalim urbanim sadržajima, o izbaci parkiralište. Budući da ploha trga nije imala zadovoljavajuću urbanu opremu i podno popločenje, raspisan je 1998. godine Urbanističko¬arhitektonski natječaj za uređenje plohe Trga kralja Tomislava. Prvonagrađeni natječajni rad skupine autora, lvane Ergić, Vonje llić, Vesne Milutin i Zorislava Petrića, uspješno je integrirao zatečene povijesne vrijednosti ambijenta s kreativnim diskursom suvremenog senzibiliteta. Zadržavajući središnju plohu trga kao jedinstven prostor, namijenjen javnim događanjima u gradu, autori ga obrađuju u novom materijalu, betonskim pločama različita formata, između kojih u ritmičnom slijedu, u smjeru duže osi, kao elemente rozgroničenja postavljaju trake od aluminijskih kocaka. Kolne površine zadržavaju u tradicionalnom popločenju s granitnim kockama. Prostor s druge strane Gradne, uz potporni zid župne crkve, planira se kao odmorište s klupama, i bez kioska, a postojeće građevine stare škole i trgovine, sa sadržajima turističko-informativnog centra, odnosno ugostiteljskih lokala.