STARI GRAD (UTVRDA)
SAMOBOR .
izvedeno: oko 1260. g.
Samoborski Stari grad sagrađen je na brdu Tepec, iznad sutoka Lipovečke i Rudarske Gradne, oko 1260. godine. Rani su vladari Babonići, pa ugarsko-hrvatski kralj, koji ga daruje knezu Ivanu Okićkom. Na početku XV. stoljeća burg dobivaju knezovi Celjski, u čijem posjedu ostaje sve do izumiranja loze, 1456. godine. Nakon toga izmjenjuju se mnogi vlasnici: na početku XVI stoljeća dolazi u posjed Frankopana, zatim Tahija, knezova Erdodyja, Auersperga, Kulmera, Kiepacha. Posljednji su mu vlasnici Montecuccoli, od kojih ga 1902. kupuje samoborska opčina. Burg je zidan kamenom na živoj stijeni, a na njemu se ističu ovi dijelovi: branič-kula, palas, kula s gotičkom kapelom sv. Ane, dvije baterijske kule, dvorište s danas srušenom baroknom arkadom, podgrađe s peterokutnim bastionom i polosom zvanim "Ajtićeva kuća". Najstariji očuvani dio, iz XIII. stoljeća, jest branič-kula. Palas je građen tijekom XV./XVI. stoljeća, a poslije je pregrađivan. U prvim desetljećima XVI. stoljeća sagrađene su dvije potkovaste baterijske kule. U XVl.-Xvll. stoljeću burg se pregrađuje i poprima obilježja baroknog dvorca, s baroknom dvorišnom arkadom na toskanskim stupovima. Potkraj XVIII. stoljeća burg je napušten, jer je bio u toko lošem stanju da nije bio pogodan za stanovanje. Tijekom više stoljeća oblikovala se zanimljivo i slikovita građevna struktura složena od dijelova različite starosti, koji se prostorno spuštaju u slojevima, počevši od najstarijeg dijela, branič-kule, od koje se sačuvala istočna polovica, s nekoliko tipičnih detalja: kamena konzola, prozor na prvom katu, uglovni klesanci. Slikovite ruševine grada doživljavaju se u vizurama s glavnog samoborskog trga, a s Grada se pružaju lijepi vidici na Samobor u dolini.
